Dorta Jagić

Njezini su stihovi femme fatal hrvatske poezije: ne postoji način da im se oduprete. Nakon nagrade Goran za mlade pjesnike iz 1999 (za zbirku "Plahta preko glave"), Dorta je ove godine dobila nagradu ‘The Balkan Grand Prize for Poetry’ u Rumuniji. Dorta je (rođena 6. novembra 1974. u Sinju) diplomirala filozofiju i religijsku kulturu, a osim pisanja bavi se i režijom te prevođenjem. Osobno, najdraža mi je njezina zbirka "Đavo i usidjelica (ispovijedi)" iako je i "Tamagochi mi je umro na rukama" jednako poetski snažna.

VOLJA ZA GOLI DAH

ujutro sam ispovraćala
u školjku onaj neprobavljivi dio
tadziove kose.
onda sam je htjela osušiti, počešljati
i elegantno si je rasporediti po glavi.
ali ogledalo u kupaonici posve su zakrili
puževi na samrti.
mazili su se i opraštali baš kao da su
svu su noć slinom iscrtavali
naše siluete,
matematičkom netočnošću
izgovarali svo moje, od rođenja,
potisnuto disanje.

UDALJAVANJE

po granama svakog drveta na svijetu
sjedi jato anđela od nevidljiva porculana.
kad jedan među nama počini grijeh,
njemu najbliži anđeo padne
i razbije se u točno onoliko komadića
koliko je metara čovjek od boga dalje

link:

Đavo i usidjelica na elektronickeknjige.com

1 komentar

Komentariši