Frida Kahlo je prije svega ikona intimističkog slikarstva – njezine su slike introspekcije slične Rembrantovim: pune emotivnog naboja. Rembrant izvire iz svojih kontrasta: igre svjetlom stvaraju auru iz koje izranja slikarevo melanholično lice. Frida to radi drugačije. Ona se smiješta u prirodu (okružuju se životinjama i lišćem). Iako pristaje biti Dijegova dojilja, utjelovljenje tradicionalne meksičke žene, njezin lik ostaje uvijek ono čime je zaokupljena. Dok je Dijego radio murale, ona je svoj izričaj svodila na mala platna čime je napravila važnu distinkciju između vlastite i poetike svog supruga (koji je za njihova života bio mnogo poznatiji i popularniji.) Druga važna dimenzija njezinog slikarstva je politika koju je živjela: bila je vatrena zagovornica komunizma. Uz traume polomljenog tijela često je slikala i traume kapitalizma protiv kojeg je progovarala. Paradoksalno, Frida koja se čitavog života protivila kapitalizmu postala je posthumno jedan od najprofitabilnijih izvoza Meksika.
Frida, osvrt
A šta si ti, umjetnica, jel?
a sort of
bas mi je drago sto informises ljude o Fridi,ja sam prije godinu dana bio u londonu na njezinoj izlozbii u-Tate modern collection-i svidjela m se a stose tice vaginalnih monologa to mi sestra izvodi u londonu i sada to zeli da napravi i ovde u novom travniku ali nemoze da nadje tekst-tj. prijevod na nasem jeziku pa ako imas ikakve informacije gdje bi se to moglo nabaviti molimte javi na moj blogg.hvala