beats by dre cheap

Elizabeth Barrett Browning

[img]http://img292.imageshack.us/img292/2499/imagenn7.jpg[/img]

Elizabeth Barrett Browning, pjesnikinja rođena 6. marta 1806. godine, je autorica nekih od najljepših stihova nastalih na engleskom jeziku za vrijeme vladavine kraljice Viktorije. Njezini su soneti (Sonnets From the Portugese) nastavili Shakespeareovu i petrarkističku tradiciju ljubavnog pjesništva, ali i proširili polje književnog djelovanja žene, kojoj je sloboda izražavanja viktorijanskom tradicijom bila snažno osporavana (intelektualno i seksualno pasivna žena je bila in). Soneti sa portugalskog su, zapravo, dirljiva priča o ljubavi pjesnikinje i njezinog supruga, šest godina mlađeg engleskog pjesnika Roberta Browninga, za kojega se udaje tajno u svojim ranim četrdesetim (Elizabeth je imala jako posesivnog oca koji je svojoj djeci branio brak). Bračni par zatim napušta Englesku i odlazi u Italiju gdje se Elizabethino zdravstveno stanje popravlja (u mladosti je oboljela od neke plućne bolesti koju doktori nisu mogli identifikovati) i gdje se ona nesmetano bavi književnim radom kojim ujedno svesrdno podržava političke tendencije u zemlji. Politički osvještena EBB je za vrijeme u kojem je živjela bila izuzetno obrazovana žena. (Poznavala je hebrejski i grčki; protivila se robovlasništvu iako je obiteljski novac dolazio sa očevih plantaža na Jamajci.) Umrla je u Firenci, 29. juna 1861. godine u suprugovom naručju. Od svoje rane mladosti, kada se bolest pluća javila, pa do svoje smrti, Elizabeth je uzimala morfij. Uz Sonete sa portugalskog njezino je najvažnije djelo Aurora Leigh (1856), poema kojom je pjesnikinja stekla veliki broj poklonika.

XXII

When our two souls stand up erect and strong,
Face to face, silent, drawing nigh and nigher,
Until the lengthening wings break into fire
At either curved point,--what bitter wrong
Can the earth do to us, that we should not long
Be here contented? Think! In mounting higher,
The angels would press on us and aspire
To drop some golden orb of perfect song
Into our deep, dear silence. Let us stay
Rather on earth, Beloved,--where the unfit
Contrarious moods of men recoil away
And isolate pure spirits, and permit
A place to stand and love in for a day,
With darkness and the death-hour rounding it.


XXVIII

My letters! all dead paper, mute and white!
And yet they seem alive and quivering
Against my tremulous hands which loose the string
And let them drop down on my knee to-night.
This said,--he wished to have me in his sight
Once, as a friend: this fixed a day in spring
To come and touch my hand . . . a simple thing,
Yet I wept for it!--this . . . the paper's light . . .
Said, Dear I love thee; and I sank and quailed
As if God's future thundered on my past.
This said, I am thine--and so its ink has paled
With lying at my heart that beat too fast.
And this . . . O Love, thy words have ill availed
If, what this said, I dared repeat at last!



linkovi:

[url=http://www.victorianweb.org/authors/ebb/browningov.html][color=Red]victorian web[/color][/url]

[url=http://www.everypoet.com/Archive/poetry/Elizabeth_Barrett_Browning/elizabeth_browning_contents.htm][color=Red]poezija[/color][/url]

[url=http://www.florin.ms/ebbwebsite.html][color=Red]o ebb[/color][/url]

Vlastita soba
http://femmeart.blogger.ba
27/01/2007 20:48