Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

29.09.2006.

Artemisia Gentileschi



Artemisa Gentileschi je rođena 8. jula 1593. godine u Rimu. Zanat je učila od oca koji je poput nje bio Caravaggiov sljedbenik. (Kasniji su proučavatelji njezine umjetnosti imali poteškoća da ustanove koji su radovi njezini, a koji njezinog oca.) Artemisija je koristila historijske i biblijske motive što nije bilo uobičajeno za žene tog doba (zapravo, od žena se nije očekivalo da slikaju, pa je uz nekolicinu drugih slikarki bila izuzetak ove mizogine prakse).  Slikar Agostino Tassi, ju je jedno vrijeme, na nagovor Artemisinog oca čiji je partner bio, privatno podučavao da bi ju, zatim,  za vrijeme jednog od časova silovao. Rezultat toga je njezina slika Giuditta che decapita Oloferne (1612-1613), posebno krvav prikaz odrubljivanja Holofernove glave. Tassi je zatvoren na godinu dana, ali tek nakon što je u sudskom procesu slikarka mučena, a Tassi ju odbio oženiti. Feministkinje su u njeznim radovima prepoznale feministički impuls (možda baš proizišao iz tog traumatičnog iskustva) i restaurirale njezinu poziciju u istoriji umjetnosti. Za života je bila vrlo cijenjen majstor i prijatelj mnogim humanistima i velikanima tog doba (poznata je njezina dugogodišnja prepiska sa Galileom Galileijem). Umrla je 1653. godine slikajući do posljednjeg dana. Meni najdraža slika Suzana i starci pokazuje u kojoj je mjeri žena u svakom momentu naga i nezaštićena - pred starcima, ali i pred gledateljem - voajerom.

link:

sajt o artemisiji

27.09.2006.

Iris Murdoch



"I think being a woman is like being Irish. Everyone says you're important and nice, but you take second place all the same. " Iris Murdoch

Engleska spisateljica i filozof rođena 15. jula 1919. godine u Dublinu. 1999 umire od posljedica Alzheimerove bolesti čiji su se prvi simptomi javili četiri godine ranije. Iako je bila udata i čitav život provela sa profesorom engleske književnosti i piscem Johnom Bayleyem, dominatne muške likove u svojim romanima je, kažu, oblikovala po svom ljubavniku, nobelovcu Eliasu Canettiju. Čudnovato ozračje njezinih romana utemeljeno je na filozofskim idejama koja je usvajala od Platona i Sartra (seksualnu dimenziju ima zahvaliti Frojdu koji je također značajno na nju utjecao), ali možda ponajviše od Wittgensteina čija je studentica bila. Inače, u njezinom djelu često nailazimo na gej likove (Možda je to omaž tom velikom filozofu, ko će a znati.), čudnovate zaplete i mračnjačku atmosferu punu humornih situacija. 1978. je dobila jednu od najvažnijih engleskih nagrada za književnost - Booker Prize za knjigu More, more. 2001. je snimljen film po knjizi koju je napisao njezin suprug. Glumile su je jedne od meni najdražih glumica, prekrasne Judi Dench i Kate Winslet.

bonus:

potret

11.09.2006.

Sylvia Plath



Američka pjesnikinja koja je život završila gurnuvši glavu u pećnicu rođena je 27. oktobra 1932. godine. Bila je udata za engleskog pjesnika Teda Hughesa koji joj je posvetio jednu od svojih najpoznatijih zbirki - Rođendanska pisma. Često ju skupa sa Robertom Lowellom, Anne Sexton i Johnom Berrymanom nazivaju ispovjednom pjesnikinjom, jer je na krajnje iskren način pisala o sebi. Inače, od desete godine, pa sve do svoje smrti je vodila dnevnik čiji je zadnji tom njezin suprug spalio zbog čega su mnogi smatrali da je u njemu napisala nešto što bi ga moglo inkriminirati. (To je paljenje dnevničke sveske išlo u prilog tvrdnji mnogih da ju je Ted, zapravo, indirektno ubio svojom preljubom s Assiom Wevill koja si je život oduzela na isti način na koji je to učinila i Sylvija - gasom.) Kako bilo da bilo njezin je autentični pjesnički glas preživio smrt i ostao da svjedoči o nepobitnom geniju Sylvije Plath i patnjama kroz koje je prošla za svog kratkog života. 1982. godine je posthumno dobila Pulitzerovu nagradu za Izabrane pjesme (izbor je napravio 1981. baš Ted Hughes) Nedavno je snimljen film o njezinom životu (glavnu ulogu je dobila Gwyneth Paltrow) u kojem se zbog činjenice da su nasljednici zabranili korištenje njezinih stihova sve vrti oko kompleksnog odnosa dvoje supružnika - Sylvije i Teda.

Ja sam okomita

No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne ljehe
Što privlači svoj dio uzvika "Ah", živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedbi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.

Noćas, u jedva zamjetnoj svjetlosti zvijezda,
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamjećuje.
Katkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik -
Misli su postale nejasnim.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
Tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me.



linkovi:

sajt o sylviji

modern american poetry

08.08.2006.

Ana Ahmatova



Moram sada opet malo na poeziju. I to ne bilo kakvu! Red je moje dame i gospodo na jednu divnu i tugaljivu pjesmu Ane Ahmatove* (23. juni 1889. - 5. maj 1966.)

Jedan ide pravim putem,
Drugi ide po krugu,
I povratak čeka u dom,
Čeka prijašnju drugu.
Ja idem - a jadi sa mnom,
Ne pravo, ni koso, kolam,
Već niotkud, i nikamo,
Kao niz brdo kola.

*Ahmatova je svojom pojavom označila prelaz između oprečnih poetika. Zapravo, ona je svojom poezijom ujedinila simbolizam, akmeizam i poeziju koja je ovom slijedila. Jedno je od kultnih imena moderne ruske lirike.

03.08.2006.

Guerilla girls



Mislim da smo svi već vidjeli veliki žuti plakat na kojem piše:

Do women have to be naked to get into the Met. Museum?
Less then 5% of the artists in the Modern Art section are women, but 85% of the nudes are female.

Stoga o ovim curama neću nadugačko i naširoko:

Započele su svoju aktivnost osamdesetih, za vrijeme Regana i nastavile istim tempom sve do onoga što su u šali nazvale „Banana splitom“. Trenutno su podijeljene u tri skupine koje djeluju odvojeno, ali pod istim imenom. Inače, kažu da njihove prave identitete ne poznaju ni članovi uže obitelji, tj. da ih maske King Konga kriju i od najdražih. Btw. maska gorile je postala simbol njihovog aktivizma: ona plaši i tako vrši preraspodjelu moći koja inače pripada samo muškarcima. Progovarale su protiv rasizma, spolne diskriminacije i td, a za veću zastupljenost žena umjetnika u galerijskim i muzejskim postavkama. U medijima su bile najprisutnije svojim plakatima i oglasima. p.s. Djelovale su koristeći pseudonime, imena poznatih umjetnica.






link:

guerilla girls


20.07.2006.

Sally Mann

Mnogostruko nagrađivanu američku fotografkinju, Sally Mann neću detaljnije ovom prilikom obraditi stoga što se nalazim na odmoru, ali je svakako moram spomenuti i predstaviti trima fotografijama koje me oduševljavaju (svaki put i jednakim intenzitetom). Inače, Sally je najpoznatija po fotografijama velikog formata koje najčešće portretiraju njezine kćeri čija nagost često zrači seksualnošću (koja naše oko transformira bez imalo pardona u pedofilsko i time kod nas izaziva odjećaj nelagode, iako se ne može tačno ustanoviti da li je riječ o djeci koja se preoblače u odrasle ili koja zrače izvornom lolita koketnošću.)





10.07.2006.

Laurie Anderson



Američka performerka i muzičar. Rođena je 5. juna 1947. Diplomirala je historiju umjenosti, violinu i skulpturu. Proboj na muzičkoj sceni se desio objavljivanjem singla O Superman (1981.) Glavna okosnica njezinih izvedbi jeste utjecaj tehnologije na ljudsku komunikaciju, pa njezina ostvarenja imaju često sf prizvuk. (Već je na početku svoje muzičke karijere elektronski obrađivala zvuk violine koju je počela svirati kao mala, a koja joj je najviše odgovarala kao instrument, jer je bliska ženskom glasu.) Tokom svoje karijere je poznate instrumente dorađivala i izmišljala nove.

sajtovi:

oficijelni sajt

o laurie

o superman (na you tube)

08.07.2006.

Мария Константиновна Башкирцева



Maria Bashkirtseff, ruska slikarka i feministkinja (1858 - 1884) najpoznatija je po svom dnevniku koji je govorio o teškoj situaciji u kojoj su se nalazile umjetnice u 19. stoljeću. Pričala je pet jezika, svirala harfu, a slikarstvom pokušavala izbjeći ulogu supruge i majke. U 26. godini je umrla od tuberkuloze.

sajt o umjetnici

slike

06.07.2006.

Remedios Varo

Ono što od ostalih nadrealista dijeli Remedios Varo, Leonor Fini i Leonoru Carrington jeste činjenica da su bile žene koje nisu pripadale evropskom krugu nadrealista niti pozirale muškim kolegama (kao što su to činile njihove ljubavnice i supruge). Sasvim marginalizirane za vrijeme života i to baš zbog činjenice da se nisu uklapale u muški nadrealizam koji je eksploatirao žensko tijelo i degradirao ga, one su ponovo otkrivene tak kasnije, mnogo izvan vremenskih odrednica ovog pokreta.

Remedios Varo je rođena u Španiji 1908. godine. Njezina magična umjetnost predstavlja svojevrsnu alhemiju koja pretače njezine noćne more na platna oslikana preciznom tehnikom (koja je kako to Giorgiana M.M. Colvile kaže: između one Leonardove i Magritteove). Remedios je prvo iz Madrida otišla u Barcelonu gdje je upoznala svog budućeg supruga, pjesnika Benjamina Péreta s kojim je otišla u Pariz i posjećivala Bretonovu družinu. Na početku Drugog svjetskog rata par odlazi u Meksiko gdje Remedios Varo umire 1963. godine.
Ako pogledamo likove koje ona uprizoruje na svojim slikama primijetićemo svojevrsnu melanholiju i srcolika lica velikih očiju, koja podsjećaju na umjetnicu. Od životinja na platnima najčešće koristi mačke i ptice (od kojih se posebno ističe sova koja je kod starih Grka bila simbol tuge, tame, a za Egipćane simbol smrti. No to nije njezino jedino značenje - ona simbolizira i mudrost.) Jedna od njezinih najpoznatijih slika jeste i Stvaranje ptica iz 1958. (meni najdraže njezino ostvarenje).



bonus:

linkovi

06.07.2006.

Susan Sontag



Došli smo, dakle, i do jedne od mojih omiljenih intelektualki - fantastične Susan Sontag, njujorčanke rođene 1933. godine. Bila je borac za ljudska prava (preminula je 2004.), neko vrijeme predsjednica američkog PEN-a i višestruko nagrađivana i prevođena spisateljica. Bila je kritizirana jer je u jeku Vijetnamskog rata posjetila Sjeverni Vijetnam. Živjela je nekoliko mjeseci u opkoljenom Sarajevu i o tom je iskustvu pisala i javno govorila, te pozivala Evropu i Ameriku da se uključe i reaguju. Bila je i u vezi sa fotografkinjom Annie Leibovitz koja je uz nju bila sve do trenutka smrti Susan Sontag koja svoju biseksualnost nije krila.

Linkovi:

oficijelni sajt

njezin tekst na engleskom

tekst u guardianu

audio intervju (približno 43 minute)

citati

o suzan

intervju

intervju (boston review)


Noviji postovi | Stariji postovi