Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

01.04.2007.

Lucinda Childs



Najpoznatija po svojoj suradnji sa Philipom Glassom i Robertom Wilsonom na petosatnoj operi Ajnštajn na plaži (1976.), američka koreografkinja Lucinda Childs (New York, 26. juni 1940.), ikona posmodernog plesa, svoju je karijeru započela u avangardnoj plesnoj skupini po imenu Judson Dance Theater 1963. godine. (Deset godina poslije je osnovala vlastitu plesnu grupu.) Na početku karijere se više bavila pokretima koji nisu bili izvorno plesni. Njezine su kasnije izvedbe minimalističke - plesači ponavljaju uvijek iste,  jednostavne plesne rutine (alternacije su minimalne), koje su, međutim, ako se uzme u obzir njihova učestalost, izvođačima poprilično zamorne. Prošle je godine Patrick Bensard za francusko-njemačku televiziju Arte o njoj snimio odličan dokumentarac. (Vrijedi pogledati!) Uz Ajnštajna na plaži, nezaobilazno je i njezino dugometražno djelo Dance (1979.) Inače, od 1992. godine Lucinda radi isključivo koreografije za operu.

link:

lucindachilds.com

16.02.2007.

Susanne Junker

Njemačka umjetnica i bivša manekenka, Susanne Junker,  svojim autoportretima od objekta postaje subjek-objekt. Ironično poigravanje bivšim zanimanjem zaslužuje naš znatiželjni pogled. Here she comes:







Link:

homepage

04.02.2007.

Diane Arbus



Iako se Diane Arbus (14. mart 1923, New York) rodila u bogatoj američkoj obitelji, slavu je stekla fotografirajući čudake (cirkusante, blizance, transvestite) koji su bili na samoj margini društva. Karijeru je započela modnom fotografijom (u koju ju je uveo njezin muž Allan Arbus za kojeg se udala u svojoj 18. godini i pored negodovanja svojih roditelja). Promjenom fotoaparata Diane, međutim, prelazi na dokumentarističku fotografiju koja ju je i učinila internacionalno poznatom. Fotografije nastale tim aparatom (riječ je o njemačkom Rolleiflexu) su zbog karakteristične forme i motiva ostale njezin zaštitni znak. Ubila se 26. jula 1971. godine, bojeći se starosti, bolujući o težeg oblika depresije.






Za one koji žele znati više:

1

2

3

4

29.01.2007.

Strah od letenja



Kada je roman američke spisateljice Erike Jong, Strah od letenja, 1973. godine izašao iz štampe, dobio je svesrdnu podršku feministkinja, Henrija Milera i nekolicine drugih. Ostali su knjigu proglasili čistom pornografijom (što je, valjda su do sada skontali, bilo potpuno pogrešno). Anyway, knjiga je bila i ostala bestseler koji na sasvim nov način govori o ženskoj seksualnoj želji i potrebi žene da istu zadovolji. Osim što je "proširila vidike", knjiga je u pop kulturu uvela i novi pojam: zipless fuck, što u prevodu na naš znači - ševa bez rajsfešlusa ili besraman seks seksa radi. Ukratko, Izadora odlazi u Beč na psihoanalitičarski kongres sa svojim suprugom Benetom i tamo započinje aferu sa engleskim psihoanalitičarem Adrijanom (koji je imao obećavajuće prezime - Goodlove). Iz ove seks ekskurzije glavna junakinja izlazi seksualno oslobođena i spremna za nove podvige. Sjećam se da sam krišom uzimala mamin primjerak Straha od letenja iz plakara i čitala "prljave" pasuse. Posebno sam padala na: Otvori mi pičku i videćeš tu sija urezano ime Italija, ali mi ni ostali dijelovi nisu loše sjeli.  Stoga, toplo preporučujem.

27.01.2007.

Elizabeth Barrett Browning



Elizabeth Barrett Browning, pjesnikinja rođena 6. marta 1806. godine, je autorica nekih od najljepših stihova nastalih na engleskom jeziku za vrijeme vladavine kraljice Viktorije. Njezini su soneti (Sonnets From the Portugese) nastavili Shakespeareovu i petrarkističku tradiciju ljubavnog pjesništva, ali i proširili polje književnog djelovanja žene, kojoj je sloboda izražavanja viktorijanskom tradicijom bila snažno osporavana (intelektualno i seksualno pasivna žena je bila in). Soneti sa portugalskog su, zapravo, dirljiva priča o ljubavi pjesnikinje i njezinog supruga, šest godina mlađeg engleskog pjesnika Roberta Browninga, za kojega se udaje tajno u svojim ranim četrdesetim (Elizabeth je imala jako posesivnog oca koji je svojoj djeci branio brak). Bračni par zatim napušta Englesku i odlazi u Italiju gdje se Elizabethino zdravstveno stanje popravlja (u mladosti je oboljela od neke plućne bolesti koju doktori nisu mogli identifikovati) i gdje se ona nesmetano bavi književnim radom kojim ujedno svesrdno podržava političke tendencije u zemlji. Politički osvještena EBB je za vrijeme u kojem je živjela bila izuzetno obrazovana žena. (Poznavala je hebrejski i grčki; protivila se robovlasništvu iako je obiteljski novac dolazio sa očevih plantaža na Jamajci.) Umrla je u Firenci, 29. juna 1861. godine u suprugovom naručju. Od svoje rane mladosti, kada se bolest pluća javila, pa do svoje smrti, Elizabeth je uzimala morfij. Uz Sonete sa portugalskog njezino je najvažnije djelo Aurora Leigh (1856), poema kojom je pjesnikinja stekla veliki broj poklonika.

XXII

When our two souls stand up erect and strong,
Face to face, silent, drawing nigh and nigher,
Until the lengthening wings break into fire
At either curved point,--what bitter wrong
Can the earth do to us, that we should not long
Be here contented? Think! In mounting higher,
The angels would press on us and aspire
To drop some golden orb of perfect song
Into our deep, dear silence. Let us stay
Rather on earth, Beloved,--where the unfit
Contrarious moods of men recoil away
And isolate pure spirits, and permit
A place to stand and love in for a day,
With darkness and the death-hour rounding it.


XXVIII

My letters! all dead paper, mute and white!
And yet they seem alive and quivering
Against my tremulous hands which loose the string
And let them drop down on my knee to-night.
This said,--he wished to have me in his sight
Once, as a friend: this fixed a day in spring
To come and touch my hand . . . a simple thing,
Yet I wept for it!--this . . . the paper's light . . .
Said, Dear I love thee; and I sank and quailed
As if God's future thundered on my past.
This said, I am thine--and so its ink has paled
With lying at my heart that beat too fast.
And this . . . O Love, thy words have ill availed
If, what this said, I dared repeat at last!



linkovi:

victorian web

poezija

o ebb
21.01.2007.

Elfreide Jelinek



Elfriede Jelinek, austrijska spisateljica koja je 2004. godine dobila Nobelovu nagradu za književnost, čini s austrijskim piscem Thomasom Bernhardom tandem koji ismijava zaostalost sugrađana i ukazuje na političke probleme u zemlji. Jelinek (rođena 20. oktobra 1946.), feministkinja koja je dosta vremena bila članica Komunističke partije posebno je osjetljiva na rastući nacionalizam u Austriji stoga što je dio obitelji izgubila za vrijeme Drugog svjetskog rata, u Holokaustu. Njezina ranije nastala djela (kako prozna tako i dramska) govore o problemima ženske seksualnosti i o načinima konstituiranja ženskog identiteta. Najpoznatije djelo koje govori o ovoj temi svakako je Pijanistica (1983), po kojoj je Haneke snimio istoimeni film sa francuskom glumicom Isabellom Huppert u glavnoj ulozi. (Pored ovog značajni su i romani Ljubavnice(1975) i Strast (1989)). Posljednjih se godina, međutim, više usmjerila na društevene probleme. Njezin je stil ipak ostao isti bez obzira na promjenu predmeta spisateljskog interesovanja - poput Bernharda ona pri pisanju misli na muziku i obilato je koristi. Elfrieda, inače, pati od agorafobije i sociofobije zbog čega nije prisustvovala dodjeli Nobelove nagrade. O tome, kao i o njezinom podržavanju austrijskog pisca Petera Handkea, mnogo se raspravljalo u javnosti. Neosporno je, međutim, da je Elfriede Jelinek jedna od najvećih živućih spisateljica današnjice.

klikni na:

oficijelni sajt

08.12.2006.

Emily Dickinson



Dok se Sylvija Plath služila metaforama da predoči čitatelju pakao kroz koji prolazi, Emily (rođena 10. decembra 1830.) je pakao izbjegavala kako bi sačuvala sebe netaknutom  za poeziju i za ono što ona donosi: duhovni smiraj raja. Pjesme su joj obično kraće forme i u njima govori o smrti, ljubavi i prirodi (koja je život) na način moderniji od većine njezin suvremenika, i ako ćemo iskreno, od mnogih koji poeziju pišu danas. Njezino stvaralaštvo odaje jezivu preciznost uma okrenutog istovremeno van i unutra, a od Emily pravi nakazu u koju svako za posjete cirkusu upire prstom. Jer, Dickinson to jeste - nakaza društva koje ženu zatvara u brak i ne dopušta joj da se slobodno kreće. Emily je zbog toga odbila učestvovati i nikada nije napustila očevu kuću iz koje u kasnijim godinama svog života uopšte nije izlazila. Jedini njezini izleti jesu bili oni u poeziju koja je predstavljala netaknuti vrt ravnopravnosti i duhovnog blagostanja. Mnogi su kasnije njezinu izolovanost htjeli objasniti problematičnom lezbijskom vezom sa Susan, ženom njezina brata Austina ili nekom drugom neostvarenom heteroseksualnom žudnjom. Osim poezije, ED je pisala i pisma koja su bila dugotrajna veza sa vanjskim svijetom i ljudima koje je voljela (prijateljicama, prijateljima i rodbinom). Kako na njezinom grobu piše - pozvana je nazad 15. maja 1886. godine .

The Shelter

The body growes outside, -
The more conveniant way, -
That if the spirit like to hide,
Its temple stands alway

Ajar, secure, inviting;
It never did betray
The soul that asked shelter
In timid honesty.

dickinson electronic archives

the complete poems

18.11.2006.

Asta Nielsen





Njezin opus: 73 nijema i film s tonom  Nemoguća ljubav (1932.) koji je ujedno bio i posljednji. Asta, danska glumica rođena 11. septembra 1881., preteča je daleko poznatije Grete Garbo s kojom je glumila u jednom od svojih filmova. Zaslužna je za preispitivanje rodnih uloga u periodu kada još nikome nije padalo na pamet da tako nešto postoji; prakticirala je prirodniju glumu za razliku od one vrlo teatralne koja je tada bila u modi; sama je producirala neke do svojih filmova: svoju je producentsku kuću otvorila u Njemačkoj (gdje se bila preselila) kako bi mogla snimiti film o Hamletu. I to ne bilo kakvom: njezin film govori o Hamletu koji je, zapravo, žena koja se mora pretvarati da je muškarac kako bi zadržala krunu. Iako, dakle, Hamletova homoseksualna dodirivanja s prijateljem to ipak nisu, gledatelji su i dalje suočeni sa scenom u kojoj se dva muškarca miluju. Njezin, međutim, najpoznatiji uradak jeste film Aufgrunden (1910.) kojim uvodi erotiku na velika platna. Film je kasnije cenzuriran u Americi, ali je pomak već bio napravljen: scena u kojoj lasom uhvati muškarca i onda stojeći izvodi lap dance antologijski je filmski momenat.

Dalje...

asta.de

tekst o

12.11.2006.

Unica Zürn



po Bellmeru:



Za razliku od Sylvie Plath na koju pomalo liči, Unica nikada nije postala svjetski poznata. U svojim kasnim četrdesetim je dobila jake napade šizofrenije zbog kojih je nekoliko puta završila u bolnici, a ako je vjerovati svjedočanstvu jedne od njezinih prijeteljica - Unicini boravci u ludnici su bili problematični ne zbog njezine bolesti nego stoga što je bila odvojena od svog životnog saputnika Hansa Bellmera, poznatog njemačkog umjetnika. Nadrealisti su je veoma cijenili (pogotovo Henri Michaux) zbog njezine sposobnosti da uroni u vlastito ludilo i iz njega na površinu izvuče impresivne zapise i crteže. Često je bila predmetom Bellmerove fotografije: on ju je u nadrealističkoj maniri komadao obmatajući je konopcem i prikazivao kao obezglavljeno tijelo). Gdje je počinjala fragmentarnost njezinog ja izazvana šizofrenijom, a gdje ona izazvana intervencijama ljubavnika - teško je reći. Ipak, potrebno je istaći da je Zürn, inače pobornica nadrealističkog automatizma,  brižljivo vodila računa o tempu svoga rada. 1970. godine  je skočila kroz prozor i tako skončala život započet 6. jula 1916. godine.

Više na:

ukratko

o njezinoj knjizi

anagrami

09.11.2006.

Chick lit

Novi književni žanr začet devedesetih godina prošlog stoljeća - laka (bestseller) literatura za zaposlene, mlade i solo žene. (Dnevnik Bridgit Jones itd.) Radnja chick lit romana je najčešće smještena u urbano okruženje i prikazuje ljubavnu i poslovnu borbu mladih, nadobudnih i nabrijanih trendseterica u njihovim kasnim dvadesetim i ranim tridesetim.

Napomena: Chick lit nije isto što i clit lit. Plus, čitanje prvog opasno oštećuje mozak. :)


Noviji postovi | Stariji postovi