Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

02.03.2009.

Katalin Ladik



Sjajna novosadska pjesnikinja i glumica Katalin Ladik (25. 10. 1942.) jedno je od najzanimljivijih imena vojvođanske avangarde. Osim pisanjem i glumom, bavila se i performansom (najčešće - izvođenjem poezije uz muziku) i likovom umjetnošću. Bila članica Bosch & Bosch grupe koja je bila aktivna od kraja šezdesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Prvu knjigu objavila 1969. godine. Glumila u nekoliko filmova. Prvi sam se put s njom susrela tek nedavno - gostujući u Novom Sadu, dobila sam priliku da iz edicije Panonska svjetla izaberem dvije knjige po želji. Tada su mi mlade pjesnikinje Dragoslava Barzut i Maja Solar rekle kako MORAM uzeti Katalin, jer je odlična i, zaista, nisam se pokajala - sada mi je izbor iz njezine poezije Ikarova senka jedan od najdražih naslova iz moje kućne kolekcije. Ovako jezivo dobre pjesme rijetko susrećemo na našim prostorima i red je da im ovom prilikom odam počast (pjesme su prevedene s mađarskog jezika):


Bogomoljka

Kada je došlo vreme, pođe u susednu kuću da
se oženi . Dok je devojka nameštala postelju, sve se
više gubio posmatrajući je. Što se više divio, dublje
propadao. Prvo do članka, onda do struka.
Jutrom ga uzalud tražili. Našli samo njegov
čamac. Devojka ustala, izašla da mokri, kad ono,
iz nje ispadale same bele kosti.


Onaj prorez na tvojoj haljini

Onaj prorez na tvojoj haljini
kao vedro nebo blistav nož
međ dlakama.
Dvije šljive
na vlažnom čaršafu
međ tvojim butinama.
Raspori već jednom plavokrile
zajapurene ptice!

Neka se otvore vrata, prozori!


Kraljević žabac


Kad joj se uvukao, u početku osetila zebnju i
samo se koprcala i koprcala. No vremenom se navikla,
zlatnim ga koncem vezala i, pevušeći skaradne
pesmice, u svoje mračne dubine umakala.


LINKOVI:

Par pjesama iz Travnatog kaveza (2002)

Intervju za NIN

Dva djela