Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

11.09.2006.

Sylvia Plath



Američka pjesnikinja koja je život završila gurnuvši glavu u pećnicu rođena je 27. oktobra 1932. godine. Bila je udata za engleskog pjesnika Teda Hughesa koji joj je posvetio jednu od svojih najpoznatijih zbirki - Rođendanska pisma. Često ju skupa sa Robertom Lowellom, Anne Sexton i Johnom Berrymanom nazivaju ispovjednom pjesnikinjom, jer je na krajnje iskren način pisala o sebi. Inače, od desete godine, pa sve do svoje smrti je vodila dnevnik čiji je zadnji tom njezin suprug spalio zbog čega su mnogi smatrali da je u njemu napisala nešto što bi ga moglo inkriminirati. (To je paljenje dnevničke sveske išlo u prilog tvrdnji mnogih da ju je Ted, zapravo, indirektno ubio svojom preljubom s Assiom Wevill koja si je život oduzela na isti način na koji je to učinila i Sylvija - gasom.) Kako bilo da bilo njezin je autentični pjesnički glas preživio smrt i ostao da svjedoči o nepobitnom geniju Sylvije Plath i patnjama kroz koje je prošla za svog kratkog života. 1982. godine je posthumno dobila Pulitzerovu nagradu za Izabrane pjesme (izbor je napravio 1981. baš Ted Hughes) Nedavno je snimljen film o njezinom životu (glavnu ulogu je dobila Gwyneth Paltrow) u kojem se zbog činjenice da su nasljednici zabranili korištenje njezinih stihova sve vrti oko kompleksnog odnosa dvoje supružnika - Sylvije i Teda.

Ja sam okomita

No ja bih radije bila vodoravna.
Ja nisam drvo s korijenom u zemlji
Što siše minerale i majčinsku ljubav
Kako bih svakog ožujka mogla svjetlucati u lišću,
Niti sam ja ljepota vrtne ljehe
Što privlači svoj dio uzvika "Ah", živopisno obojena,
Nesvjesna da će uskoro morati izgubiti latice.
U usporedbi sa mnom, drvo je besmrtno
A vrtna gredica nije visoka, no to više iznenađuje.
I ja želim dug vijek prvoga i izazovnost potonje.

Noćas, u jedva zamjetnoj svjetlosti zvijezda,
Drveće i cvijeće rasiplje svoje prohladne mirise.
Šećem među njima, no nijedno od njih me ne zamjećuje.
Katkada mislim da kada spavam
Mora da sam im najsavršenije nalik -
Misli su postale nejasnim.
Prirodnije je za me da ležim.
Tad smo nebo i ja u otvorenom razgovoru,
A bit ću korisna kad konačno legnem:
Tad će me drveće moći već jednom dotaći i cvjetovi naći vremena za me.



linkovi:

sajt o sylviji

modern american poetry