Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

06.07.2006.

Remedios Varo

Ono što od ostalih nadrealista dijeli Remedios Varo, Leonor Fini i Leonoru Carrington jeste činjenica da su bile žene koje nisu pripadale evropskom krugu nadrealista niti pozirale muškim kolegama (kao što su to činile njihove ljubavnice i supruge). Sasvim marginalizirane za vrijeme života i to baš zbog činjenice da se nisu uklapale u muški nadrealizam koji je eksploatirao žensko tijelo i degradirao ga, one su ponovo otkrivene tak kasnije, mnogo izvan vremenskih odrednica ovog pokreta.

Remedios Varo je rođena u Španiji 1908. godine. Njezina magična umjetnost predstavlja svojevrsnu alhemiju koja pretače njezine noćne more na platna oslikana preciznom tehnikom (koja je kako to Giorgiana M.M. Colvile kaže: između one Leonardove i Magritteove). Remedios je prvo iz Madrida otišla u Barcelonu gdje je upoznala svog budućeg supruga, pjesnika Benjamina Péreta s kojim je otišla u Pariz i posjećivala Bretonovu družinu. Na početku Drugog svjetskog rata par odlazi u Meksiko gdje Remedios Varo umire 1963. godine.
Ako pogledamo likove koje ona uprizoruje na svojim slikama primijetićemo svojevrsnu melanholiju i srcolika lica velikih očiju, koja podsjećaju na umjetnicu. Od životinja na platnima najčešće koristi mačke i ptice (od kojih se posebno ističe sova koja je kod starih Grka bila simbol tuge, tame, a za Egipćane simbol smrti. No to nije njezino jedino značenje - ona simbolizira i mudrost.) Jedna od njezinih najpoznatijih slika jeste i Stvaranje ptica iz 1958. (meni najdraže njezino ostvarenje).



bonus:

linkovi

06.07.2006.

Susan Sontag



Došli smo, dakle, i do jedne od mojih omiljenih intelektualki - fantastične Susan Sontag, njujorčanke rođene 1933. godine. Bila je borac za ljudska prava (preminula je 2004.), neko vrijeme predsjednica američkog PEN-a i višestruko nagrađivana i prevođena spisateljica. Bila je kritizirana jer je u jeku Vijetnamskog rata posjetila Sjeverni Vijetnam. Živjela je nekoliko mjeseci u opkoljenom Sarajevu i o tom je iskustvu pisala i javno govorila, te pozivala Evropu i Ameriku da se uključe i reaguju. Bila je i u vezi sa fotografkinjom Annie Leibovitz koja je uz nju bila sve do trenutka smrti Susan Sontag koja svoju biseksualnost nije krila.

Linkovi:

oficijelni sajt

njezin tekst na engleskom

tekst u guardianu

audio intervju (približno 43 minute)

citati

o suzan

intervju

intervju (boston review)