Vlastita soba

online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva

19.06.2006.

Vaginini monolozi

Knjigu The Vagina Monologues (1996.) je napisala Eve Ensler (25. maj 1953. Scarsdale, New York) američka feministkinja i dramaturginja. Nagrađivano djelo Eve Ensler je do sada prevedeno na 35 jezika i izvođeno širom svijeta.





Kada bi tvoja vagina mogla govoriti, šta bi rekla, u dvije riječi?

Uspori malo.
Jesi to ti?
Nahrani me.
Ja želim.
Njam, njam.
Oh, da.
Daj opet.
Ne tamo, tu.
Liži me.
Ostani kući.
Odličan izbor.
Razmisli ponovo.
Molim još.
Zagrli me.
Poigrajmo se.
Nemoj prestati.
Još, još.
Sjećaš me se?
Uđi mi.
Još ne.
Joj, mama.
Da, da.
Ljuljaj me.
Uđi na svoj rizik.
Joj, Bože.
Hvala Bogu.
Tu sam.
Hajdemo.
Hajdemo.
Nađi me.
Hvala ti.
Bonjour.
Pre-tjerano.
Nemoj odustati.
Gdje je Brian?
To je bolje.
Da, tu. Tu.

(odlomak iz knjige)

19.06.2006.

Käthe Kollwitz (8. juli 1867. - 22. april 1945.)

Njemačka umjetnica (ekspresionist) Käthe Kollwitz (rođeno Schmidt) je karijeru započela slikarstvom, ali je od njega odustala zbog grafike (u koju su je uveli radovi Maxa Klingera). Uz Klingera glavna su joj inspiracija bili Ruben i Zolin Žerminal. Bila je prva žena koju su primili na Prusku akademiju umjetnosti, no kada su u Njemačkoj nacisti došli na vlast njezina su djela proglasili bolesnim i zabranili joj svaki vid izlaganja. Sa svojim suprugom koji je bio doktor, živjela je u jednoj od najsiromašnijih četvrti Berlina. Ljudi koje je tamo susretala i koje je liječio njezin muž često su bili tema njezinog stvaralaštva: bila je sklona ideji socijalizma i borbi za potlačane slojeve društva. Njezin glavni motiv, jad siromašnih, ustupio je pogibijom njezina sina u Drugom svjetskom ratu mjesto konkretnijem modelu - majkama koje ne mogu zaštiti svoju djecu. Danas je Käthe Kollwitz jedno od najeminentnijih imena njemačke umjetnosti i nose ga njemačke ulice, galerije i škole.

Dodatna čitanja:

O Käthe Kollwitz

Muzej u Kelnu

Muzej u Berlinu

Tekst o Käthe Kollwitz